Republika Srpska / BiH Vijesti

Ovo su biografije ministara Srpske

Ovo su biografije ministara Srpske

Objavu imena ministara aktuelnog saziva Vlade RS, među kojima je bilo i anonimusa, ali i „starih znanaca“, pratile su zvanične biografije, vidno „ispeglane“, u kojima su svi predstavljeni isključivo u superlativu. Međutim, životni i poslovni put većine ministara i nije baš toliko ružičast a pojedini dijelovi njihovih biografija bi ih, u iole uređenoj državi, u startu eliminisali kao kandidate na ove izuzetno odgovorne funkcije.

Prošlogodišnji Opšti izbori, održani u oktobru, u Republici Srpskoj nisu donijeli nikakve značajnije promjene. Vlast je nastavila obnašati višedecenijska koalicija SNSD-DNS-SP, pojačana Ujedinjenom Srpskom, a jedina značajnija promjena jeste priklanjanje brojnih opozicionara lideru SNSD-a Miloradu Dodiku. Prije svih riječ je o NDP-u i njihovom predsjedniku Draganu Čaviću, ali i većem dijelu SDS-ovaca, kako onih koji danas više nisu dio najveće opozicione stranke poput Kostadina Vasića, Obrena Petrovića ili Borisa Jerinića, tako i dijela sadašnjih SDS-ovaca od kojih je najglasniji načelnik Sokoca Milovan Cicko Bjelica.

Skupštinska većina, ovoga puta dvotrećinska, brzo je iskristalisana, imenovan je mandatar Radovan Višković a do kraja prošle godine i novi saziv Vlade RS. Imenovanje 16 ministara iz šest partija pratile su njihove biografije , u kojima smo mogli saznati neke poznate i manje poznate detalje. Ono što je bilo primjetno jeste da su iste bile poprilično „ispeglane“ jer su redom sadržavale samo pozitivne detalje iz života i rada aktuelnih ministara.

Međutim, postoje i događaji koje bi ministri voljeli da se zaborave, a koji bacaju sjenu na njihova imenovanja. Imajući u vidu da je ministarstvo finansija najvažniji resor a da je Zora Vidović novo ime među ministrima, pa tako i neko ko prethodnih godina nije bio pretjerano na „medijskom radaru“, bivšoj direktorki Poreske uprave RS posvećeno je najviše pažnje u našem istraživanju.

Stotine miliona duga

Vidovićeva je na čelu Ministarstva finansija u Vladi Republike Srpske zamijenila Zorana Tegeltiju, koji već devet mjeseci kao poslanik u Narodnoj skupštini RS čeka imenovanje za predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH. Prije ove funkcije, bila je direktorica Poreske uprave Srpske, u dva mandata, a kako se navodi u biografiji, obavljala je i rukovodeće funkcije u više finansijskih preduzeća. Gledajući na prvu, reference koje ju sa pravom kvalifikuju na trenutnu poziciju. Ali, samo na prvu.

Za vrijeme njenog mandata u Poreskoj upravi, poreski dug Srpske se značajno uvećeo i dostigao iznos od nekoliko stotina miliona maraka. Vršena su sporna zapošljavanja, prije svega politički podobnih osoba, dok su na rukovodeće pozicije često postavljani ljudi koji nisi imali iskustva u radu poreskih organa, bez odgovarajuće stručne spreme, a zapošljavana su i djeca političkih funkcionera. Dug najvećih poreskih dužnika u RS za vrijeme njenog mandata se popeo na vrtoglavih 792 miliona maraka, dok je dug zdravstvenih ustanova prema Poreskoj upravi dospio do 210 milona KM. Vrlo je bitno napomenuti da je dug zdravstevnih ustanova prije osam godina, kada je Vidovićeva postala direktorica Poreske, bio zanemarljiv.

Takođe, Poreska uprava RS je u posljednjih nekoliko godina potpisala višemilionske ugovore u IT sektoru sa banjalučkom firmom Prointer, koja se dovodi u vezu sa sinom lidera SNSD-a i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika. Samo u 2017. godini ova institucija je sa navedenom firmom potpisala ugovor o nastavku implementacije integrisanog sistema za registraciju, kontrolu i naplatu doprinosa i fiskalnog registra nepokretosti vrijedan oko devet miliona KM. Ukupna cifra koju je Poreska uprava od 2012. godine, a sve za mandata Zore Vidović, ispatila za IT usluge Prointeru iz Beograda i Prointeru iz Banjaluke i ostalim IT kompanijama koje se vežu za funkcionere najveće partije u Srpskoj, iznosi više od 20 miliona maraka. Neke od firmi sa kojima je Poreska potpisala višemilionske ugovore imaju zaposleno svega nekoliko radnika. Takav slučaj je beogradska firma SIRIUS, sa svega dva zaposlena radnika, a koja je dobila ugovor u vrijednosti blizu pet miliona maraka.

Nakon što je postala ministarka finansija, Vidovićeva je dozvolila novom rukovodstvu Poreske uprave RS da u 2019. godini potroši dodatnih 3,6 miliona maraka na IT usluge. Nije teško pretpostaviti, na navedeni tender jedino se prijavio – Prointer. Kako saznaje eTrafika, zbog spornih ugovora sa firmama u IT sektoru protiv Zore Vidović je podneseno više krivičnih prijava, a određene krivične istrage vode se i u Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka. Međutim, dobri poznavaoci prilika u domaćem pravosuđu novinarima našeg portala su izjavili da je teško očekivati da ove istrage rezultiraju optužnicom, s obzirom da se na čelu banjalučkog tužilaštva nalazi Želimir Lepir koji je porijeklom iz Srpca kao i sama Vidovićeva a koji su u odličnim odnosima. Ne treba zaboraviti ni Milana Tegeltiju, predsjednika VSTV, koji je takođe iz Srpca, a koji je izuzetno bitna karika vlasti u Srpskoj.

Sporna zapošljavanja

Djeca ministarke finansija zaposlena su u državnim kompanijama, u kojima su plate izrazito visoke, iako nerijetko i sama u javnosti govori o bitnosti privatnog sektora. Jedna ćerka joj je zaposlena u Centralnoj banci BiH, koja slovi kao najbolji državni poslodavac, dok je druga zaposlena u Fondu zdravstva RS, i to za vrijeme direktora, Srpčanina, Neđe Ilića. Jedan zet je zaposlen u banjalučkoj Elektrokrajini, za vrijeme direktorke Seke Kuzmanović (danas Vidovićeva savjetnica) a drugi u republičkoj Agenciji za bankarstvo (uz to je i član više upravnih i nadzornih odbora u javnim preduzećima).

Pored „pomoći“ pri zapošljavanju svoje djece i zetova, Vidovićeva je bila vješta i u zapošljavanju stranački podobnih osoba. Za svoga mandata zaposlila je oba sina Dušanke Majkić, vječite poslanice i delegata u Parlamentarnoj skupštini BiH. Jedan od njih, Dejan Majkić, je u kratkom roku završio privatni fakultet u Banjaluci te dogurao do mjesta pomoćnika direktora Poreske uprave RS. Podsjećamo, on je pažnju javnosti skrenuo na sebe kada je na Tviteru ponudio „rješenje za nezaposlenost“, na način da je pozvao „sve žene da daju otkaz i posvete se porodici“. Tako bi se, po njemu, „cijena radnog časa udvostručila, radnih mjesta bi bilo dovoljno, svi muškarci zaposleni a porodice zdrave“. Da mu ni majka ovaj recept nije shvatila za ozbiljno pokazuje činjenica da je i pored svih uslova za odlazak u penziju, ali i isplaćene otpremnine (penzionisala se na svega nekoliko dana) i danas aktivna, ovoga puta kao delegat u Domu naroda BiH.

Za vrijeme mandata Vidovićeve u Poreskoj je zapošljavana rodbina Jove Radukića, glavnog republičkog revizora, brat Draška Milinovića, direktora RTRS-a, koji je za samo nekoliko mjeseci rada postao načelnik odjeljenja, ćerka Neđe Ilića, bivšeg direktora Fonda zdravstva RS i mnogi drugi. Glavna služba revizije je u više navrata, dok je na čelu Poreske bila Vidovićeva, upozoravala na kršenje Zakona o državnim službenicima RS i Zakona o radu prilikom zapošljavanja radnika, na visoke plate rukovodilaca i osoba koje su bile angažovane po ugovoru o djelu.

Sa praksom spornih zapošljavanja Vidovićeva je nastavila i na početku svog mandata u Ministarstvu finansija. Odmah nakon imenovanja radni angažman u ministarstvu su dobila četiri penzionera i to u funkciji savjetnika. Treba naglasiti da je i sama Vidovićeva ispunila uslove za odlazak u penziju. Posao je tako u Ministarstvu finansija dobila Seka Kuzmanović, bivša direktorica Elektrokrajine, koja je početkom godine ispunila uslove za odlazak u penziju a koja je naklonost Zore Vidović stekla još kao direktorica Elektrokrajine, zapošljavanjem stranački podobnih osoba, članova SNSD-a iz Srpca, u lokalnu radnu jedinicu Elektrokrajine.

Pored Kuzmanovićeve, zaposleni su i penzioneri Dušanka Stupar, Mira Straživuk te Mile Banika, bivši direktor Poreske uprave, kasnije pomoćnik ministra finansija zadužen za računovodstvo, poreze i reviziju i član mnogih upravnih i nadzornih odbora. Svojevremeno je bio u centru medijske afere zahvaljujući spornoj diplomi zbog koje je, iako do tada prvi favorit, ipak spriječen da bude imenovan za prvog revizora Srpske. Naime, Banika ima diplomu Fakulteta za uslužni biznis (FABUS) iz Sremske Kamenice kod Novog Sada, koji je upisao 2002, a završio odmah naredne, 2003. godine.

Kada je riječ o zapošljavanjima, Vidovićeva je imala i pozitivnih poteza. Ona je, tako, pokazala visok senzibilitet za djecu poginulih boraca, za čije zaposlenje se snažno zalagala i što joj niko ne spori.

Već na samom početku mandata u Vladi RS izazvala je kontroverzu i zbog usvojanja novog Zakona o igrama na sreću, gdje je svojim zakonskim rješenjima otvorila put da jedna firma stekne monopol u ovoj oblasti. Prije odlaska na mjesto ministra, za savjetnika direktora (stalno radno mjesto) u Poreskoj upravi RS postavila je Radovana Samardžiju, bivšeg direktora Robnih rezervi, uništenog javnog preduzeća, odvedenog u stečaj, koje je ostalo dužno desetine miliona maraka UIO-u a do danas je nepoznato i gdje je nestala roba vrijedna nekoliko stotina hiljada maraka. Protiv njega je podneseno više krivičnih prijava i izvještaja o počinjenju krivičnih djela. Sjajne reference za savjetnika prvog čovjeka Poreske.

Vidovićeva iza sebe nije ostavila rezultate kao direktorica Poreske uprave RS, već velika dugovanja uknjižena prema ovoj instituciji, njena dva mandata pratila su sporna zapošljavanja, sumnjivi ugovori sa firmama u IT sektoru, ali to nije bila prepreka za njeno imenovanje na čelo najznačajnijeg ministarstva u Vladi Srpske.

Iako politički među najjačim u Vladi RS, lider Socijalističke partije i ministar energetike i rudarstva Petar Đokić spada u najslabije karike kada je riječ o aferama koje ga prate. Ministar “opšte prakse”, kako su ga nerijetko nazivali politički protivnici jer izgleda da nema resora kojeg se ne bi prihvatio, u svojoj biografiji ima neslavan detalj koji se ne može pronaći u zvaničnoj verziji – jedini je ministar aktuelnog saziva presuđen za prevaru!

“Detalj” koji bi u uređenim društvima bio nepremostiva prepreka za dobijanje najznačajnijih funkcija u državi kod Đokića kao da je imao obrnuto dejstvo. Njegov politički uzlet nezaustavljivo je krenuo ka gore u periodu nakon presude. Tajna leži u tome što je malo koja skupštinska većina u posljednjih 13 godina mogla biti formirana a da socijalisti nisu bili njen značajan faktor.

Svoju profesionalnu karijeru Đokić je započeo kao pozornik u policiji, a za vrijeme ratnog vihora, te perioda nakon njega, brzo je dogurao do ministra unutrašnjih poslova i predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske.

I nakon medijskog izvještavanja o njegovom fakultetskom obrazovanju ni danas ne možemo sa sigurnošću reći koju diplomu o visokom obrazovanju posjeduje ovaj vječiti ministar i na kojoj visokoškolskoj ustanovi ju je stekao. Dugo godina je u zvaničnim Đokićevim biografijama stajalo da je završio Ekonomski fakultet na beogradskom javnom univerzitetu. Međutim, ispostavilo se da je diplomu stekao od of shore kompanije iz Londona, koja ima svega pet zaposlenih radnika i predstavlja filijalu kontraverznog beogradskog univerziteta Megatrend, koji je u međuvremenu prestao sa radom. Kada je ova vijest okupirala medijski prostor Srpske iz kabineta minstra energetike je dat nemušt odgovor da niko nije tvrdio da je fakultet završio na državnom fakultetu već „da je diplomu stekao u gradu Beogradu, bez preciziranja visokoškolske ustanove“. Pojedini poslanici Narodne skupštine RS i danas insistiraju da Đokić mora biti pozvan na odgovornost zbog lažnog predstavljanja.

Pored toga, kako smo već naveli, Đokić je 2007. godine pravosnažno osuđen na kaznu zatvora za krivično djelo prevare od strane Apelacionog suda Brčko Distrikta jer je njegova privatna firma „krala“ impulse Telekomu Srpske i tako zaradila 140.000 KM a navedena presuda je potvrđena i od strane Ustavnog Suda BiH dvije godine kasnije. Međutim, ni to nije predstavljalo prepreku premijerima Aleksandru Džombiću, Željki Cvijanović i Radovanu Viškoviću da ga postave na poziciju ministra u Vladi Srpske, prvobitno na čelu Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite a potom i resora privrede. Sam Đokić je tvrdio da je riječ o političkom procesu te da nije kriv za ono što mu se stavlja na teret pravosnažnom presudom.

Takođe, u mandatu Vlade RS od 2014. do 2018. godine davao je koncesije nepoštujući zakon. Ostaće zapamćeno da je nezakonitom promjenom Pravilnika o visini koncesione naknade i bankarskim garancijama u oblasti elektroenergetike, energenata, rudarstva i geologije u RS oslobodio koncesione naknade za iskopanu rudu privatnu Termoelektranu Stanere. Zbog ovoga je bivši poslanik u NSRS Adam Šukalo podnio krivičnu prijavu protiv Đokića a istragu vodi Uprava za organizovani i teški kriminalitet MUP RS. Međutim, nije realno da ova prevara završi osuđujućom presudom, s obzirom da Đokić slovi za najodanijeg koalicionog partnera Milorada Dodika.

Pravilnik je mijenjan dva puta u kratkom roku. Prvo su koncesionari koji u svom sastavu imaju rudnik i termoelektranu oslobođeni plaćanja posebne naknade za eksploataciju uglja, koji koriste za proizvodnju struje, a plaćali su ukupnu koncesionu naknadu od 3,6 odsto od godišnjeg prihoda, ostvarenog proizvodnjom i prodajom struje. Potom je uslijedila nova izmjena, po kojoj je koncesionarima, koji istovremeno plaćaju i naknadu za korišćenje prirodnih resursa, naknada smanjena sa 3,6 na 0,5 odsto. Time je Srpska, tvrde stručnjaci, godišnje gubila oko 10 miliona KM samo od privilegovane “EFT RiTe Stanari”.

I novi mandat u Vladi RS krenuo je grubo kršeći Zakon o koncesijama na način da je potpisao koncesioni ugovor za vjetroelektranu Grebak u Nevesinju za period od 50 godina sa rokom realizacije od tri godine, i pored činjenice da Pravobranilaštvo RS dalo negativno mišljenje na taj Ugovor i tražilo da se isti odbije kao štetan za Republiku Srpsku.

Takođe, kako saznaje eTrafika, Đokić prima u Vladi RS bruto platu, bez uplaćivanja poreza i doprinosa, s obzirom da se nalazi u radnom odnosu u jednoj privatnoj firmi?! Ovakav način isplate plate nije u skladu sa Zakonom o doprinosima i Zakonu o porezu na dohodak RS ali to očito ne predstavlja problem ako ste lojalni vladajućoj strukturi u Srpskoj. Nemilosrdna rasprodaja prirodnih resursa nastavljena je i ove godine a što najbolje pokazuje primjer Đokićevog dugogodišnjeg vozača Gorana Tadića, čija je firma „New energy“ dobila koncesiju za izgradnju male hidroelektrane vrijedne tri miliona maraka, o čemu je detaljno pisao Centar za istraživačko novinarstvo. Navedena firma trenutno nema zaposlene radnike za tu investiciju, nije poznato ni da obavlja bilo kakvu djelatnost niti gdje joj je smješteno sjedište. Zanimljivo je i da se Đokićev sin bavi privatnim biznisom te na svoje ime ima registrovanu firmu „Bosna hidro snaga“ iz Modriče čiji su poslovi pod nadležnošću njegovog oca. Prethodno je nekoliko firmi, kao jedini zaposleni, gurnuo u stečaj nakon čega je nagrađen direktorskim mjestom u Radnoj jedinici „Pošta Srpske“ u Brčkom.

Višemilionski tenderi

Na čelo Ministarstva uprave i lokalne samouprave imenovana je Lejla Rešić, kadar DNS, i to po treći put. I ona je uspjela da se nađe u središtu afere, kada je Poreska uprava RS sa njenim bratom, Nedžadom Rešićem, potpisala dva miliona vrijedan kupoprodajni ugovor za iznamljivanje poslovnog prostora. Naime, Nedžad je vlasnik firme Agent Enex koja je Poreskoj upravi prodala poslovni postor u Prijedoru od oko 1.500 metara kvadratnih po cijeni od 2.600 KM po metru kvadratnom za potrebe Poreske uprave RS, Područni centra Prijedor. Posao je obavljen bez tendera i mimo Zakona o javnim nabavkama.

U Vladu RS po drugi put ušao je Neđo Trninić kao ministar saobraćaja i veza i kadar DNS sa istoka Srpske. U prethodnom mandatu obezbijedio je višemilionske tendere za firmu na čijem se čelu nalazio njegov sin, ali i zapošljavljavao rodbinu po javnoj upravi.

Trninić je firmi Fabrika za pocinčavanje iz Srebrenice, čiji je direktor njegov sin Bojan Trninić, a i sam ministar je jedan od vlasnika, obezbijedio posao postavljanja zaštitnih ograda na autoputu Banjaluka-Prnjavor-Doboj. Navedeni autoput je gradila firma „Integral inžinjering“ koja je u vlasništvu Slobodana Stankovića, bliskog aktuelnom predsjedavajućem Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku.

Trninić je potpisao i ugovor o koncesiji za izgradnju autoputa Banjaluka-Prijedor, čija je ugovorna vrijednost procijenjena na 900 milona evra, koliko je Vlada RS garantovala koncesionaru da će zaraditi na tom putu, dok prema svim računicama relevantnih stručnjaka izgradnja pomenutog autoputa ne bi trebala koštati više od 300 miliona maraka.

Trninićeva snaha, za vrijeme njegovog ministarskog mandata, zaposlena je u RUGIP-u, područna jedinica Srebrenica, a sin mu je jedno vrijeme bio načelnik u opštinskoj administraciji u Bratuncu. Protiv Trninića podneseno je više krivičnih prijava za krivična djela zloupotreba službenog položaja i ovlaštenja, nesavjestan rad u službi a sve u vezi njegovog rada kao ministra. Za vrijeme njegovog mandata javna preduzeća pod kontrolom Trninićevog ministarstva doživjela su teški sunovrat, prije svega Željeznice RS, ali i Putevi Srpske. Iako je na čelo navedenih preduzeća postavio ljude iz svoje partije (DNS), i imao mogućnost kao resorni ministar da interveniše, ova preduzeća su poslovala sve lošije i sa sve većim problemima u pogledu likvidnosti a afere oko javnih nabavki su se redale kao na traci. Prošle godine nagrađen je drugim mandatom.

Da ne misli mijenjati unosne navike za koje nema ko da ga pozove na odgovornost pokazala je i jučerašnja vijest da je sestrića zaposlio na mjesto, ni manje ni više, nego vlastitog svjetnika.

Afere nisu prepreka za novi mandat

Iako se nije najbolje snašao u aferi vezanoj za (ne)postojeće predstavništvo Srpske u Izrealu, nije dao jasne odgovore o milionskim iznosima čiji se utrošak skriva od javnosti te je za njegovog mandata na čelu Ministarstva za evropske integracije i međunarodnu saradnju prvi čovjek Srpske Milorad Dodik stavljen na američku crnu listu, Zlatanu Klokiću (SNSD) je ponovo poklonjeno povjerenje. Isto tako i Antonu Kasipoviću (SNSD), ministru pravde (ranije je bio i ministar prosvjete i kulture), iako je njegov mandat obilježilo suđenje prvim ljudima RUGIP-a, Mirku Stojčinoviću i Borislavu Jeličiću, proglašenim krivim za malverzacije u pojedinim predmetima, zbog kojih je Banjaluka oštećena za 7,5 miliona maraka. Još veći potres izazvao je govor tadašnjeg republičkog pravobranioca Danijele Novaković u Narodnoj skupštini RS o strahovitim pritiscima sa kojim se suočavala te neimanju zaštite sistema, čiji je dio bila. Novakovićeva je nekoliko mjeseci kasnije, nakon moždanog udara, preminula. Kasipović je navedene događaje „prespavao“.

Mandat su obnovili i Srebrenka Golić (SNSD), ministarka za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju te Dragan Lukač (SNSD), ministar unutrašnjih poslova. Lukaču je suđeno jer je u avgustu 2013. godine na igralištu u Banjaluci nanio Dejanu Spasojeviću, kako je okvalifikovano optužnicom, lake tjelesne povrede, po glavi, ramenima i tijelu. Incidentu je, kako je navedeno, prethodila svađa Spasojevića sa Lukačevom suprugom koja je na igralištu bila sa troje djece. Interesantno, slučaj je, nakon dvogodišnjeg suđenja, obustavljen zbog zastare koja je nastupila zahvaljujući novom Krivičnom zakonu RS, usvojenom za vrijeme Lukačevog mandata na čelu MUP-a Srpske. Sporno je to što je suđenje počelo po jednom a završeno po drugom zakonu.

Njegov prvi mandat pratio je niz afera, u nekima je direktno učestvovao a kod nekih ne ali je morao preuzeti odgovornost kao prvi čovjek MUP-a i ponuditi ostavku. Tokom mandata desio se niz profesionalnih ubistava u Banjaluci i okolini čiji izvršioci kao ni nalogodavci nikada nisu otkriveni i procesuirani, pripadnici Specijalne policije RS opljačkali su uz prijetnju i upotrebu oružja na autoputu Banjaluka-Gradiška 617.000 KM Unikredit banke prevoženog kombijem „Sektor sekjuritija“, a pokušana je i realizacija kupovine više od stotinu radara koja bi sumnjivim privatnim firmama obezbijedila profit mjeren desetinama miliona maraka. Pod pritiskom javnosti od pomenute kupovine se odustalo.

Najviše se iskompromitovao oko slučaja ubistva Banjalučanina Davida Dragičevića, kada je u Narodnoj skupštini RS tvrdio da je stradali kobnog dana konzumirao narkotike, što je kasnije dokazano kao netačno. Na teret mu se stavlja i to što nije sankcionisao nikoga zbog skandalozne konferencije za medije na kojoj su visoki policijski zvaničnici javno i nedvosmisleno tvrdili da je Dragičević u noći kada je nestao konzumirao narkotike, opljačkao kuću te da nije ubijen, iako ništa od navedenog nije dokazano. Reakcije su bile blage i na uništavanje dokaznog materijala ali i na niz konkretnih pitanja oko brojnih nelogičnosti u istrazi.

Pokazao je i da ima prekratak „fitilj“ za poziciju prvog čovjeka MUP-a, da se ne nosi najbolje sa kritikama, neugodnim pitanjima novinara ali i da se lako može isprovocirati. U republičkom parlamentu je popustio nakon verbalnog napada poslanika Adama Šukala te ga pozvao da se obračunaju ispred sale, a između redova je poručio i da bi pravdu za svoje dijete, ukoliko bi ga neko dirnuo, tražio mimo institucija, što je nedopustivo za poziciju na kojoj se nalazi.

Nova lica

Natalija Trivić (Ujedinjena Srpska), na čelo Ministarstva prosvjete i kulture došla je sa pozicije načelnice Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku u banjalučkoj Gradskoj upravi. Prepreku za oba imenovanja nije predstavljala činjenica da je kao vlasnica firme „Misija NT“ iz Laktaša ostala dužna Upravi za indirektno oporezivanje BiH više od 33 000 maraka. Dok je obavljala načelničku funkciju u Gradskoj upravi, za direktora banjalučkog Centra za socijalni rad imenovana je njena sestra, Irena Joldžić, iako pomenuta javna ustanova izvještaje podnosi upravo odjeljenju na čijem je čelu bila Trivićeva.

Kao lider Socijalističke partije RS Đokić je u novu Vladu, pored sebe, imenovao još dva ministra iz pomenute partije. Sonja Davidović, iako je bila 11 godina zaposlena u Ministarstvu pravde, postavljena je na čelo resora za porodicu, omladinu i sport. Socijalističkoj partiji u novoj Vladi RS „pripalo“ je i Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite na čije je čelo Đokić postavio Duška Milunovića, iskusnog političkog kadra bez iskustva u privatnom sektoru, koje je potrebno za obavljanje pomenute funkcije. Dragica Kovač, kadar Demosa (partije nastale od bivših članova DNS-a na čelu sa predsjednikom republičkog parlamenta Nedeljkom Čubrilovićem) u kabinet ministra trgovina i turizma dospjela je sa radnog mjesta nastavnice informatike i tehničkog obrazovanja?! Među novim imenima u Vladi RS su i Boris Pašalić (SNSD), ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, Vjekoslav Petričević (NDP), ministar za privredu i preduzetništvo, Alen Šeranić (SNSD), ministar zdravlja i socijalne zaštite te Srđan Rajčević (SNSD), ministar za naučno-tehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo, čije biografije odgovaraju resoru na čijem su se čelu našli a o rezultatima je još rano govoriti. Za razliku od Pašalića, Šeranića i Rajčevića, ministar Petričević je poprilična nepoznanica jer se nije eksponirao u javnosti u dosadašnjem radu.

(eTrafika.net)

Related posts

Una i Sana u Novom Gradu i dalje rastu, pripremaju se vreće sa pijeskom

M.

Američka senatorka tvrdi da je silovana u vojsci

M.

Za dvije godine prometovano nepokretnosti vrijednosti preko milijardu maraka

M.

Ostavite komentar